Zavarljivost materijala je sposobnost zavarivanja materijala. Zavarljivost je komparativno svojstvo (uspoređuje se zavarljivost dva ili više materijala uz primjenu iste ili različitih tehnologija zavarivanja). Ocjena je najčešće kvalitativna (zadovoljavajuća / ne zadovoljavajuća), ali može biti i kvantitativna (kada postoji dovoljan broj eksperimentalno dobivenih podataka o svojstvima zavarenih spojeva i svojstvima osnovnog materijala obzirom na dominantni otkaz/otkaze zavarenih spojeva). Dominantnim se otkazom smatra onaj otkaz kojemu pripada najveća vjerojatnost pojavljivanja u eksplaoataciji.

Shematski prikaz utjecajnih čimbenika na zavarljivost daje se na sljedećoj slici.

tii102.jpg (78289 bytes)

Istraživanja zavarljivosti obuhvaćaju čitav niz aktivnosti nužnih za dobivanje kvalitetne tehnologije zavarivanja koja je osnova za dobivanje kvalitetnog zavarenog spoja u proizvodnju, koji će biti pouzdan u predviđenim uvjetima i vijeku eksploataciji. Osnovne aktivnosti ispitivanja zavarljivosti odnose se na ispitivanja sklonosti različitim vrstama pukotina (hladne, tople, lamelarno odvajanje/cijepanje, pukotine uslijed naknadnog/ponovnog zagrijavanja), transformacijskom otvrdnjavanju, smanjenju žilavosti (sniženje prijelazne temperature iz žilavog u krhko stanje) i dr.. Posebna ispitivanja zavarljivosti se provode s obzirom na mogućnosti oštećenja i/ili otkaza zavarenog spoja u eksplaoatciji. Ispitivanja se provode se s obzirom na dominantni otkaz zavarenog spoja, odnosno otkaz kojemu pripada najveća vjerojatnost pojavljivanja (napr. interkristalna korozija, korozija uz naprezanje, …).

Verifikacija postupka zavarivanja (atest postupka zavarivanja) je potvrda valjanosti određene tehnologije zavarivanja. Vrijedi uz određene uvijete i parametre zavarivanja (osnovni i dodatni materijal, debljina materijala, postupak zavarivanja, položaj zavarivanja, glavni parametri zavarivanja, …). Nakon zavarivanja probne ploče, koju u prisutnosti inspektora za zavarene konstrukcije izvodi verificirani (atestirani) zavarivač uz korištenje verificirane (atestirane) uređaja i opreme za zavarivanje, probna ploča se označava žigom inspektora. Iz nje se na odgovarajući način izrađuju epruvete za različita ispitivanja koja se provode u jednom od ovlaštenih (akreditiranih) laboratorija. Rezultati tih ispitivanja potvrđuju ili ne potvrđuju određenu tehnologiju zavarivanja. U slučaju pozitivnih nalaza ispitivanja, ta verifikacija postupka vrijedi sve dok su uvjeti i parametri kod probnog zavarivanja nepromjenjeni. Bilo kakva odstupanja zahtjevaju novu verifikaciju postupka zavarivanja.

Verifikacija zavarivača (atest zavarivača) predstavlja potvrdu praktične i teorijske izobrazbe zavarivača za određene poslove iz domene zavarivanja (određeni materijal, postupak zavarivanja, položaj zavarivanja, debljina materijala, …). Verifikacija zavarivača se može produžiti određeno vrijeme (na osnovu praćenja kvalitete rada zavarivača od strane inženjera specijaliste zavarivanja i inspektora za zavarene konstrukcije). Nakon maksimalno 4 godine ponovo se provodi verifikacija zavarivača (a po potrebi može i ranije).

Tri su osnovana nivoa na kojima se razmatra zavarljivost. Tako postoje:

  1. Operativna zavarljivost,
  2. Metalurška ili lokalna zavarljivost i
  3. Konstrukcijska ili opća zavarljivost

Cilj operativnih istraživanja zavarljivosti je istraživanje ponašanja materijala pri taljenju, te mogućnosti dobivanja kvalitetnog zavarenog spoaja sa ili bez primjene operativnih vještina (predgrijavanje, oblaganje ivica žlijeba za zavarivanje, dogrijavanje, …).

Cilj istraživanja metalurške ili lokalne zavarljivosti je istraživanje transformacija osnovnog materijala i materijala zavarenog spoja, koje su posljedica toplinskog ciklusa zavarivanja.

Cilj istraživanja konstrukcijske ili opće zavarljivosti je istraživanje ponašanja zavarenog spoja na zavarenoj konstrukciji (lokacija zavarenog spoja i utjecaj zareznog djelovanja, konstrukcijsko oblikovanje, mogućnost zavarivanja pristupačnost, …).

Prvi je pristup kod istraživanja zavarljivosti nekog materijala pretraživanje dostupnih baza podataka (arhiva tehnologija zavarivanja tvornice, različiti znanstveno-stručni časopisi, zbornici znanstveno stručnih savjetovanja, knjige, internet, …). Poželjno je korištenje različitih eksperimentalno-iskustvenih formula (koje vrijede uz određena ograničenja: određeni materijali, određene vrijednosti sadržaja kemijskih elemenata, određene debljine i mehanička svojstva, stanje isporuke, Na ovaj se način može približno procjeniti koje se poteškoće mogu očekivati pri zavarivanju, imajući u vidu i poznate uvjete eksploatacije zavarenih spojeva, te zahtjeve za kvalitetu.

Drugi je korak provođenje različitih pogonskih ispitivanja koja prethode verifikaciji postupka zavarivanja. Budući da se zavarivanjem spajaja veliki broj istorodnih, ali i raznorodnih materijala, pristupi ispitivanju zavarljivosti imaju određenih sistematskih sličnosti, ali i praktičnih različiti. Tako se zavarljivost materijala (istorodnih i raznorodnih) detaljnije obrazlaže posebno za svaku grupu materijala.

Povratak na početnu stranicu - povratak na popis pitanja iz Tehnologije zavarivanja !!